Future Folklore: „Naš rad jednog dana možda postane folklor“

Za početak, što je Future Folklore? Kako biste predstavili svoj studio, čime se bavite i što vas razlikuje od drugih?

Nikola: Future Folklore je studio za kreativne komunikacije. Vodimo cijeli kreativni proces, od ideje i kreativne strategije do gotovih materijala. Na početku smo komunicirali isključivo slikom, fotografijom i videom, a danas i motionom, CGI-jem i 3D-om. Kako su rasli naši klijenti i mijenjale se njihove potrebe, shvatili smo da gotovu kampanju možemo napraviti bolje ako smo uključeni što ranije, pa se danas trudimo biti tu od samog početka. To nam daje bolje razumijevanje klijenta i više kontrole nad kreativnim putem.

Luka: Razlikuje nas možda najviše to što smo vrlo brzo shvatili da se slika gradi. Puno toga mora se dogoditi prije nego što slika uopće nastane. Mora biti dobra, ali mora biti i korisna. Zato od klijenta prvo trebamo saznati tko je, što želi i čemu slika služi, a tek onda odlučujemo na koji način komuniciramo.

Kako izgleda vaš svakodnevni rad i na kakvim projektima radite? Što vas najviše veseli u poslu kojim se bavite i kako izgleda put od prve ideje do gotovog projekta?

Luka: Svakodnevica nam se mijenja ovisno o projektu. Prije svega puno razgovaramo, izbacujemo ideje i svjesni smo da na početku prema njima treba biti nježan i dati im prostora. Uz to stalno jedni drugima šaljemo ono što smo vidjeli: „Jesi li vidio ovo?“ Često su to ideje iz nekog sasvim drugog polja, ne samo iz slike.

Nikola: S godinama se promijenilo i gdje radimo. Prije smo bili puno više na setu, a danas vrijeme dijelimo između ureda, studija i snimanja. Često više nismo jedini izvođači, nego vodimo velike timove: druge fotografe, 3D i CGI artiste, sve koji su potrebni da se kampanja izvede do kraja. Klijenti su nam domaći i strani, mali i veliki. Kao art direktori radimo s IKEA-om, za SKYN smo vodili proces od strategije do finalnih materijala, a radili smo i za Rimac.

Luka: Svaki dio procesa je drugačiji, ali početak je često najzabavniji: istraživanje, isprobavanje, eksperimentiranje. Razvlačimo misao da vidimo koliko neka ideja izdrži i s kojih joj se sve strana može prići. Onda dolazi produkcijski dio, koji ovisno o projektu traje danima ili mjesecima: izvedba, korekcije, revizije. Ali baš u tim sitnim iteracijama nastaje razlika između nečega što je solidno i nečega što bude fantastično. Kad se na kraju sve složi u cjelinu, tek tada počinje pravi život te slike, videa ili animacije.

Nikola: I to nas najviše veseli: da na kraju napravimo nešto korisno, i za klijenta i za onoga tko to gleda. Uvijek imamo na umu publiku, jer ne želimo raditi sadržaj radi sadržaja.

Gdje pronalazite inspiraciju za svoj kreativni rad? Koliko na vaše ideje utječu svakodnevna iskustva, ljudi i okruženje, a koliko trendovi i događanja u kreativnoj industriji?

Nikola: Često je nalazimo u novim koracima, u granicama koje sami još nismo prešli, a to se dosta preklapa s novim tehnologijama. Zanima nas kako iskoristiti nešto novo, a da rad i dalje ostane ljudski.

Luka: Rekao bih da smo kreativno dosta budni. Na kreativnu osobu može utjecati svašta, ovisno o tome koliko je otvorena. Nekad se stvari jednostavno poklope i u nekoj svakodnevnoj situaciji prepoznaš zanimljiv hook, referencu ili nešto što točno rješava problem koji ti je trenutno na pameti.

S druge strane, naravno da pratimo suvremenu produkciju i kreativnu industriju i trudimo se u njoj sudjelovati. To je kreativna higijena kojoj se svakodnevno vraćamo. Ali kako kaže i samo ime Future Folklore, imamo jedno oko naprijed i jedno nazad. Podražaj dolazi s obje strane.

Čini se da je vizualni izričaj u samoj srži onoga što radite. Kako ste razvili taj kreativni identitet i što je utjecalo na njegovo oblikovanje?

Nikola: Luka i ja smo ga počeli razvijati rano, još na studiju. Obojica smo završili Akademiju dramske umjetnosti i obojicu nas je jako zanimala umjetnost. Umjetnost isto komunicira ideje, često apstraktnije nego što to mora komercijalni projekt. Ali baš te nauči suptilnosti, razumijevanju ljudi i njihovih potreba. To se kasnije prirodno prenijelo u naš komercijalni rad.

Luka: Od početka nam je bilo važno raditi na najboljoj razini koju u tom trenutku možemo dati. Puno nam znače i suradnici, dobar krug ljudi u kojem svi žele napraviti najbolje što se može. A utjecaji dolaze sa svih strana. Dovoljno je pogledati zadnjih pet screenshotova koje si spremio da vidiš koliko je to polje široko.

Kako vizualni identitet utječe na prepoznatljivost i doživljaj brenda? Koliko vam je važan u prenošenju osobnosti i vrijednosti brenda?

Nikola: Svakom brendu treba prepoznatljivost da bi ga ljudi pamtili i ostali mu vjerni. Identitet se obraća određenoj publici i mora biti iskren. Ljudi su pametni i vrlo brzo primijete kad komunikacija skrene od onoga za što brend stoji. Kad radimo sadržaj, toga moramo biti svjesni.

S druge strane, brend ne može zauvijek ostati na početnim postavkama. Ako ostane, to može pokazivati sigurnost, ali ga može i zadržati u vremenu koje je već prošlo. Zato je važno da i klijent bude otvoren za promjene i da stalno gleda gdje se njegov brend uklapa u ono što se događa.

Luka: Kad govorimo o image makingu, image može doslovno značiti sliku, fotografiju, ali i doživljaj osobe, ono kako izgleda prema van. Svi se na neki način predstavljamo pred drugima. To je svakodnevno kazalište koje svi izvodimo, nešto duboko ljudsko. I mi gradimo percepciju o sebi, od imena do znaka. Danas je posebno aktualna težnja prema unikatnosti. To je uvijek bio izazov, ali danas je velik: kako napraviti distinkciju i kako klijentu ponuditi alate da postigne isto.

Kako na vaš rad utječu razvoj i sve šira primjena umjetne inteligencije? Vidite li u AI-ju novi alat za kreativno izražavanje ili više izazov za kreativnu industriju?

Luka: To je sad najnoviji izazov. AI je tu i vidjet ćemo kako će sve izgledati dalje. Kreativne industrije su kao spužva, odmah su ga upile.

Do sada smo naučili da se novi alati stalno pojavljuju i AI nije prvi. U našem iskustvu prvo je bila filmska fotografija, pa digitalna, pa 3D, i svaki put se govorilo da jedno zamjenjuje drugo. Ta se lepeza zapravo samo širi. Na nove mogućnosti smo skočili, ali znamo procijeniti kada je koji alat dobar. Za većinu kreativaca, vjerujem, jedna mogućnost više uvijek je jedna mogućnost više.

Nikola: Na nas AI utječe pozitivno. Trenutno je to divlje područje koje se mijenja iz dana u dan, pa moraš imati vlastitu ideju gdje i kako ga koristiš. Pomaže nam doći do stvari koje prije ne bismo tako lako dosegli.

U studiju razvijamo i vlastite alate, za istraživanje, kreativni razvoj i tehničke poslove koji su prije bili spori i zamorni. Danas ih radimo puno brže. Klijentima to otvara nešto novo: partnerstvo u kojem se naše znanje uvodi u njihovo poslovanje. Mislim da se Future Folklore iz kreativnog studija pomiče prema kreativnom partneru, koji brendovima pomaže i s internim procesima i novim načinima rada. Sve prvo testiramo kod sebe, a onda s klijentima tražimo što stvarno radi.

Kako je zapravo počela vaša poduzetnička priča? Kako ste došli od početne ideje do vlastitog poslovanja i što vam je u tom procesu bilo najizazovnije?

Nikola: Kao i većina, iz potrebe da radimo ono što volimo. Nakon akademije je svatko neko vrijeme išao svojim putem i gradio svoju karijeru. Kad smo se ponovno sreli, vidjeli smo da jako dobro surađujemo i da se nadopunjujemo. Iz toga je došla ideja da pokrenemo nešto svoje, a na tržištu je tada bilo malo studija specijaliziranih za komunikaciju kroz sliku i stvaranje imidža brendova.

Luka: Krenuli smo s manjim projektima i brzo shvatili da zajedno imamo kapaciteta i želje zarad na kompleksnijim projektima i produkcijama.

Nikola: Najteži su bili klasični početni koraci, koji u Hrvatskoj nikad nisu laki. Nismo imali tim, sve smo radili sami. Bio si kreativac, a u isto vrijeme i računovođa, account i dizajner. U tim danima puno nam je značila svaka stvar koja je bila jednostavnija nego što smo očekivali.

Luka: Tko god je krenuo poduzetničkim putem, brzo vidi što donosi svaki novi dan i kakav je feeling biti u vrtlogu tržišta. Čini nam se da je poduzetnička priča sastavljena od izazova i da, kad misliš da si prošao neki nivo, odmah stigne novi da te testira.

Kako ste se odlučili otvoriti poslovni račun upravo u Erste banci i kako pamtite to iskustvo? Što vam je tada bilo važno pri odabiru banke? Uz otvaranje računa veže se i zanimljiva priča o naljepnici i broju s redomata. Kako je nastala i zašto ste ih sačuvali?

Nikola: Imali smo jako puno toga na tanjuru i tražili smo što nam može biti najjednostavnije itko se najviše obraća mladim poduzetnicima na početku. Erste je to imao. Osjećali smo se kao da ulazimo na mjesto koje nas razumije i koje nam može olakšati cijeli proces. Komunikacija, nastup i vrijednosti banke govorili su nam više od drugih opcija.

Luka: I tako je na kraju i bilo, bez tegoba i bez uzbrdica. Više problema imali smo sa standardnom državnom birokracijom.

Nikola: Kad smo napokon riješili sve pripreme za pokretanje firme i došao je dan da otvorimo prvi poslovni račun, uzeli smo broj, kao i svi u banci. Tada nismo znali da će nam godinama kasnije to biti jedna od prekretnica.

Luka: Ta priča došla je kad smo pogledali unatrag. Za godišnjicu studija htjeli smo malo predahnuti i napraviti malu uspomenu, set naljepnica s događajima koji su obilježili put Future Folklorea od nule do danas. Nismo se mogli sjetiti kad se točno što dogodilo, pa smo listali fotke na mobitelu iz tog vremena. Tako smo naišli na fotku malog papirića s redomata, na kojem se točno vidio datum kad smo otvorili račun: broj 27, poslovnica u Masarykovoj, 18.kolovoza 2022. u 10:25.

Stavili smo ga u sticker pack. Bilo je smiješno i opušteno, jedan formalni, birokratski trenutak uz sve ostale naljepnice, od kave do hard diskova i alata koje svakodnevno koristimo. Sačuvali smo i fotografiju i sam papirić. Možda iz osjećaja za artefakt.

Nikola: Taj dan u poslovnici za nas je bio velik korak. A ta naljepnica nas je na kraju dovela ido ovog razgovora, jer smo se zbog nje javili Ersteu.

Danas je poduzetnicima mnogo toga dostupnije online, od otvaranja poslovnog računa do svakodnevnog upravljanja financijama i ugovaranja financiranja. Koliko takve mogućnosti olakšavaju vođenje poslovanja i štede vrijeme? Kako biste usporedili današnje mogućnosti sa svojim prvim iskustvom s bankom?

Luka: Mi smo svaku tehnološku pogodnost prihvatili odmah, jer dani prolaze brzo, a posao traži posvećenost.

Nikola: Puno se promijenilo od onog dana s papirićem. Danas postoje dobro razvijene aplikacije u koje je očito uloženo puno razmišljanja. Rade nenametljivo i razumiju kako ih korisnik koristi i zašto. Kad imaš sto stvari u glavi i hrpu administracije, želiš jedno jednostavno mjesto gdje sve to brzo riješiš. Ali lijepo je i znati da postoji poslovnica u koju dođeš i osjećaš se kao na poznatom mjestu.

Vaša povezanost s Erste bankom seže još u 2012. godinu, kada ste sudjelovali na Erste Fragmentima. Nikola, kakvo je to iskustvo bilo i možete li pronaći poveznicu između kreativnog izričaja koji ste tada predstavili i onoga čime se danas bavite u Future Folkloreu?

Nikola: To su bili moji studentski dani. Kad si mlad, takve prilike puno znače. To su prvi javni koraci u kojima provjeravaš ima li tvoj rad vrijednost i znači li nekome nešto. Izložio sam rad koji je nosio ideje o društvu i vrijednostima, ne baš doslovno. Bio je to jedan od prvih radova u kojima sam se pitao može li slika nositi nešto ispod same površine i može li to gledatelj osjetiti.

Poveznicu svakako vidim, jer si isto pitanje postavljam i danas, samo na konkretnijim projektima. I lijepo je što je Erste bio tu od tih studentskih dana do danas.

Luka: Ja bih dodao da je potpora mladim umjetnicima vrlo važna, i to ne samo financijska. Potrebno je njegovati i kulturni kontekst, jer umjetnost teško može preživjeti bez kulturnog tkiva koje je hrani. Nadam se da će Fragmenti trajati još dugo.

Znamo da je za poduzetništvo, uz dobru ideju i puno rada, potrebna i hrabrost. Kako ste pronašli hrabrost za vlastiti poduzetnički put i što vam je pomoglo da vjerujete u sebe, čak i kada nije bilo jednostavno? Što biste danas poručili sebi na početku tog puta, a što drugim ljudima koji razmišljaju o pokretanju vlastitog posla?

Luka: Kad čovjek pogleda unatrag, više ne zna je li bio hrabar ili samo lud i neinformiran. Šalim se, ali naravno da treba doza hrabrosti. Možda je najbolje ne misliti previše o problemima unaprijed. Ako gledaš samo potencijalno teške situacije, zaključaš se i ne vidiš dobre stvari koje se mogu dogoditi, a koje će se i dogoditi.

Bilo nam je teško na normalnoj razini, vjerujem kao i drugima. Pomoglo nam je to što smo skupa. Imaš osobu s kojom radiš, ali s kojom možeš i razgovarati i proživljavati i privatni i poslovni život. Nekoga tko jednako želi da ono što radimo bude dobro. Tako smo velike probleme mogli raskrinkati i razvrstati na puno manje. To se može.

Nikola: Hrabrost treba za sve u životu, ne samo za posao. Svaki dan je mali izazov: kako odlučiti, kamo ići, što napraviti. Usput ti treba zdrava doza vjere u sebe, ali i zdrava doza sumnje. To se najbolje vidi kad nije lako.

Sebi na početku ne bih puno toga mijenjao. Možda bih si rekao da u nekim trenucima više vjerujem sebi i imam još malo više hrabrosti.

Luka: Ja bih i sebi i svakome tko razmišlja o vlastitom poslu poručio da bude strpljiv. Da shvati da su dani koje ima upravo ti dani i da iz svakog pokuša izvući najbolje što može, pod tim uvjetima, s tim iskustvom i alatima koje ima. Ljudi su po prirodi kreativni. Nekad im se čini da im treba puno stvari, a zapravo ne treba toliko. Strah je glavni neprijatelj koji može sputati poduzetničku priču.

Nikola: Drugima bih rekao: ako imaš ideju i želju, napravi to. Nikad ne znaš kako možeš pridonijeti tuđim životima, koga ćeš upoznati i tko ćeš i sam postati. Pokrenuti svoj posao je teško, ali je lijepo i isplati se kad se nakon četiri godine osvrneš i vidiš što se sve dogodilo zbog tih odluka.

Za kraj, kako ste se odlučili za ime studija i što donosi budućnost Future Folklorea?

Nikola: Ime smo birali jako dugo, napravili smo možda dvjesto do tristo verzija. Htjeli smo nešto s čim se poistovjećujemo, ime koje odmah ima konotacije i nosi pomalo apstraktnu ideju, pa i neki sukob. Kao što dizajn oblikuje ono što vidiš, htjeli smo da ime oblikuje ono što osjetiš.

Luka: Mislim da još imamo notepad s tim imenima i da tamo još živi dosta dobrih imena.

Nikola: Future Folklore je igra kontrasta. Future je ono što tek dolazi, a folklor su naslijeđene vrijednosti i provjereni načini rada koji se prenose generacijama. Krije se tu i želja da naš rad jednog dana postane nešto što se može smatrati folklorom. To bi značilo da smo na neki značajan način pridonijeli vizualnoj komunikaciji.

Luka: Kroz školovanje i praksu shvatili smo da postoje vizualni klišeji: dobra kompozicija, određene konvencije u svakom tipu vizualnog izražavanja. Toliko su ustaljeni i snažni da s vremenom postanu folklor. Htjeli smo, i još uvijek želimo, biti oni koji prepoznaju buduće elemente tog vizualnog folklora.

A budućnost? Studio smo postavili otvoreno prema budućnosti, transparentno i propusno. Veselimo se novim suradnjama, novom kreativnom razmišljanju i obrtanju paradigmi. Pa da vidimo što će se dogoditi.