Kako definirati osobne financijske ciljeve?
____
Financijski cilj postaje provediv tek kad dobije tri stvari: konkretan iznos, rok i razlog zbog kojeg postoji. Uz to ide i pitanje redoslijeda, jer se svi ciljevi natječu za isti mjesečni proračun, a literatura o osobnim financijama ima prilično ujednačen odgovor o tome što dolazi prvo.
Otkrijte elemente dobro definiranog cilja, kako primijeniti SMART okvir na kućni budžet te zašto se dobre namjere ponekad zaustave prije nego što postanu plan.
Istraživanja financijske pismenosti koja u Hrvatskoj periodički provode HANFA i HNB prema otkrivaju zanimljiv raskorak. S jedne strane, skoro dvije trećine ispitanika planira svoj mjesečni budžet, a još više ih prije kupnje razmisli mogu li si je priuštiti. S druge strane, gotovo polovica ispitanika ne bi mogla pokriti nenadani trošak u visini jednih mjesečnih primanja.
Drugim riječima:
namjere imamo, ali između namjere i plana često nedostaje jedan korak – jasno definiran cilj.
U ovom tekstu prikazujemo kako se u literaturi o osobnim financijama opisuje put od želje do cilja: koji se elementi smatraju sastavnim dijelovima dobro definiranog cilja, kako se ciljevi razvrstavaju i kako se posložuju kada ih je više. Kao i uvijek, riječ je o okvirima i orijentirima koje svatko primjenjuje na vlastite okolnosti, prioritete i mogućnosti.
Od želje do cilja: iznos, rok i razlog
„Želim više štedjeti" nije cilj, nego želja, i upravo je to razlog zašto takve rečenice rijetko vode do korjenitih promjena. U literaturi o osobnim financijama cilj se smatra definiranim tek kada dobije tri elementa:
- konkretan iznos,
- rok do kojeg se želi dosegnuti
- i razlog zbog kojeg postoji.
Razlika se najbolje vidi na primjeru.
Umjesto „želim više štedjeti", definiran cilj glasio bi: „do kraja sljedeće godine izdvojiti 1.200 € za pričuvu, izdvajanjem 100 € svakog mjeseca nakon plaće".
Iznos, rok i razlog ovdje su jasni, a iz njih automatski proizlazi i mjesečna dinamika, pa se u svakom trenutku može provjeriti ide li plan svojim tijekom.
SMART okvir primjenjen na osobne financije
Najpoznatiji alat za oblikovanje ciljeva stigao je u osobne financije iz poslovnog svijeta, gdje se koristi od osamdesetih godina prošlog stoljeća. Riječ je o SMART okviru, prema kojem je cilj dobro postavljen kada je specifičan (Specific), mjerljiv (Measurable), ostvariv (Achievable), relevantan (Relevant) i vremenski određen (Time-bound).
Primijenjen na kućni proračun, okvir funkcionira kao niz kontrolnih pitanja:
- Je li cilj dovoljno konkretan da se zna što točno znači njegovo ostvarenje?
- Može li se napredak izraziti brojkom?
- Je li iznos realan s obzirom na mjesečna primanja i postojeće obveze?
- Odgovara li cilj onome što nam je doista važno, ili smo ga preuzeli od okoline?
- Postoji li datum uz koji se plan može mjeriti?
Cilj koji u sebi sadrži odgovor na svih pet pitanja u pravilu je spreman za provedbu; ako pada na jednom pitanju, to je obično znak da rok ili iznos treba prilagoditi, a ne da od cilja treba odustati.
Što kad ciljeva ima više: pitanje redoslijeda
Malo tko ima samo jedan financijski cilj – a svi se ciljevi natječu za isti mjesečni proračun. Literatura o osobnim financijama za tu situaciju najčešće opisuje sljedeći redoslijed: na prvom je mjestu pričuva za nepredviđene troškove, za koju se uobičajeno navodi raspon od tri do šest mjesečnih troškova kućanstva, zatim slijedi otplata najskupljih dugova, a tek potom srednjoročni i dugoročni ciljevi.
Logika iza takvog redoslijeda vidljiva je i u podatku s početka teksta: bez pričuve svaki nenadani trošak ruši sve ostale planove.
I ovdje vrijedi ista ograda kao i kod svih okvira: riječ je o redoslijedu koji se u literaturi najčešće opisuje, a ne o pravilu koje vrijedi za svako kućanstvo. Koliko će prostora u proračunu ciljevi uopće dobiti, tema je koju smo obradili u članku o planiranju kućnog budžeta i okviru 50/30/20 – u njemu je upravo posljednja petina primanja prostor predviđen za štednju i ciljeve.
Ciljevi se mijenjaju – i to je u redu!
Definiran cilj nije rigorozan ugovor sa samim sobom. Promjena posla, proširenje obitelji, selidba ili neplanirani trošak legitimni su razlozi da se iznos, rok ili sam cilj promijene.
U literaturi se zato uz postavljanje ciljeva redovito opisuje i njihova periodična provjera – obično jednom godišnje ili nakon veće životne promjene – pri kojoj se uspoređuje planirano i ostvareno te procjenjuje jesu li ciljevi i dalje realni i relevantni.
Vrijedi pritom podsjetiti na još jedan nalaz spomenutih istraživanja: građani Hrvatske po financijskom znanju stoje razmjerno dobro, no raskorak nastaje u primjeni tog znanja u svakodnevnom ponašanju. Upravo je redovita provjera ciljeva jedan od mehanizama kojima se znanje pretvara u naviku.
Prvi korak prema cilju
Definiranje financijskog cilja ne traži savršen plan, poseban alat ni velika primanja – traži samo da spomenuta želja dobije konkretan iznos, rok i razlog, zapisane na papiru ili u aplikaciji. Sve ostalo postoji da taj prvi zapis učini provedivim.
Ako želite da vam taj prvi korak bude lakši, prijavite se na besplatnu radionicu za Upravljanje osobnim financijama u sklopu Škole pametnih financija. Na njoj možete poraditi na vještinama financijskog planiranja, svjesnog upravljanja potrošnjom, određivanja prioriteta i vođenja kućnog budžeta.
A ako među svojim ciljevima prepoznajete one uz koje bi vam dobro došao sugovornik s konkretnim brojkama, od pričuve do dugoročne štednje, vaši su vam bankari na raspolaganju!
Česta pitanja o osobnim financijskim ciljevima
U literaturi o osobnim financijama navode se tri: konkretan iznos, rok do kojeg se cilj želi ostvariti i razlog zbog kojeg postoji. Iz ta tri elementa proizlazi i mjesečna dinamika izdvajanja, pa se u svakom trenutku može provjeriti ide li plan svojim tijekom.
Okvir iz poslovnog svijeta prema kojem je cilj dobro postavljen kada je specifičan, mjerljiv, ostvariv, relevantan i vremenski određen. Primijenjen na kućni budžet, SMART okvir funkcionira kao niz kontrolnih pitanja koja pokazuju trebate li cilj doraditi prije nego što krenete u provedbu.
Redoslijed koji se u literaturi najčešće opisuje kreće od pričuve za nepredviđene troškove, zatim slijedi otplata najskupljih dugova, pa tek onda srednjoročni i dugoročni ciljevi. Riječ je o uobičajeno opisanom redoslijedu, a ne o pravilu koje odgovara svakom kućanstvu.
Za pričuvu se u literaturi uobičajeno navodi raspon od tri do šest mjesečnih budžeta kućanstva. Koliko je to konkretno ovisi o mjesečnim troškovima, stabilnosti primanja i broju članova kućanstva, pa se iznos razlikuje od kućanstva do kućanstva.
Uz postavljanje ciljeva se redovito spominje i njihova periodična provjera, obično jednom godišnje ili nakon veće životne promjene. Pri provjeri se uspoređuje planirano i ostvareno te procjenjuje jesu li ciljevi i dalje realni i relevantni.