Homo si teć kao brend stvorili su Riječani
U Rijeci je i ove godine održan festival Rijeka Run, na kojem je sudjelovalo rekordnih 18 tisuća trkača svih uzrasta, što nam je ujedno bio i povod za razgovor sa Zoranom Medvedom, organizatorom i tajnikom RI Maratona.
Koliko ste zadovoljni ovogodišnjim izdanjem?
Jako smo zadovoljni kako je sve prošlo. Organizacija događaja ove vrste jako je zahtjevna i traje mjesecima, postoji 101 situacija koju treba unaprijed riješiti, a još se 101 pojavi putem. Radi se ipak o tisućama ljudi u samom centru grada, koji je za ovu priliku slobodan od prometa, ali ipak treba paziti na njihovu sigurnost i nastojati da se svi dobro provedu. Reakcije sudionika su mahom odlične i već smo počeli razmišljati o idućem izdanju, a svi s dobrim idejama i prijedlozima kako unaprijediti manifestaciju su, kao i uvijek, dobrodošli.
Kakva je bila atmosfera ove godine i koliko je bilo sudionika?
Atmosfera je bila sjajna, masa dobro raspoloženih ljudi koji jedva čekaju taj, jedan dan u godini, kad se mogu slobodno rastrčati centrom. Ove godine smo, na svim utrkama zajedno, imali preko 18 tisuća ljudi. Iskreno, dosta smo pogledavali u nebo tijekom dana, ali srećom nas je kiša poštedjela, čak se i lijepo razvedrilo tijekom dana. Bilo je ranije par kišnih godina i kišnih utrka, ali to ni onda nije skroz pokvarilo atmosferu. Trkačima čak paše ponekad malo kiše da ih osvježi.
Po čemu se Rijeka Run razlikuje do sličnih manifestacija?
Rijeka Run nastoji ponuditi nešto za uistinu svakog, zato i jest festival sporta i rekreacije, nastao kao spoj rekreacije za građane i natjecateljskog dijela s utrkama za sve koji se žele nadmetati i ostvariti neki rezultat. To rezultira popriličnim „šušurom“ u završnici, ali upravo to i daje jednu posebnu čar. Slika ogromnog broja ljudi koji protrči Korzom nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Manifestacija je uspješna jer su je građani Rijeke prigrlili kao svoju. Redovito joj se odazivaju, prvo kupnjom službenih majica, a onda i sudjelovanjem na utrci građana, koja je besplatna za sudjelovanje i koju svatko može pretrčati ili prohodati tempom koji mu odgovara.
Koje su utrke popularnije među običnim građanima, a koje među aktivnim trkačima?
Manifestacija je dobrim dijelom tako uspješna upravo zato jer su je građani Rijeke prigrlili kao svoju. Redovito joj se odazivaju, prvo kupnjom službenih majica, a onda i sudjelovanjem na utrci građana, koja je besplatna za sudjelovanje i koju svatko može pretrčati ili prohodati tempom koji mu odgovara. Možemo reći da je Homo si teć upravo zahvaljujući samim Riječanima postao brand kakav je danas. Aktivni trkači se najviše odazivaju na trku s "najdužim stažem", polumaraton koji ide već 18 godina i jedan je najpoznatijih u Hrvatskoj. Bilježimo i rastući interes za prije par godina uvedenu Desetku. Ozbiljnim trkačima ona dobro dođe kao malo jači trening, za ostale je dobar uvod u svijet dugoprugaškog trčanja.
Vaši sudionici su i umirovljenici i djeca?
Na festivalu se stvarno mogu vidjeti sve generacije. Čitave obitelji dolaze trčati zajedno, pa tako i djedovi i bake trče sa svojim unucima. Iako, nađe se svake godine dosta starijih trkača, od 70 do 80 godina, koji trče duže relacije i daju odličan primjer sportskog duha mladima. Ono što nas jako veseli je činjenica da se sve više vrtića iz Rijeke i okolice odaziva na dječju utrku, koja je prerasla u najveću utrku festivala. S tom utrkom želimo da se kod najmlađih razvije svijest o potrebi kretanja i zdravih navika poput bavljenja sportom, a roditelji su tu inicijativu prihvatili i dolaze trčati sa svojim mališanima. Osim toga, u sklopu festivala svake godine dajemo prostor sportskim udrugama i klubovima da predstave svoj rad, pa roditelji mogu na jednom mjestu s mališanima vidjeti razne sportove i možda izabrati neki koji bi im najbolje odgovarao.
Novost festivala je bila i Erste petica. O kakvoj je utrci riječ?
Erste Petica je idealna utrka za sve kojima je utrka građana od 1,8 km prekratka, a nisu još spremni za ozbiljnije podvige, pa s ovih 5 km mogu u lagano razgledavanje grada. Trči se na relaciji Korzo - Molo longo - Korzo, dakle strogi centar grada. Već nas duže vrijeme građani pitaju za jednu takvu distancu, drago nam je da smo je u suradnji s Erste bankom sada konačno u mogućnosti pružiti trkačima. To je prava utrka sa svim atributima natjecanja. Trkači se registriraju, imaju startne brojeve, vrijeme se mjeri elektronskim chipovima, dijele se učesničke medalje, kao i nagrade za apsolutne pobjednike i pobjednike po kategorijama… baš kao i na “velikim utrkama”.
Vidjeli smo i dosta grupa trkača iz inozemstva. Koliko je Rijeka Run prerastao Rijeku i Hrvatsku? Raste li broj aktivnih trkača?
Broj prijava na natjecateljske utrke ove je godine narastao za nekih 20 posto. Domaći trkači čine otprilike 50 posto sudionika, od ostalih najviše je tu trkača iz regije, Slovenije, Italije i Mađarske. Bilježimo prijave sa svih strana svijeta, iz nekih 30 zemalja. Ukupno, nađu se tu i Brazil, Južna Afrika, Kina, Malezija, većina europskih država, SAD... Neki od njih ciljano dolaze istrčati polumaraton ili maraton, a neki su u prolazu, pa osim što razgledaju kulturne znamenitosti, usput odluče i istrčati neku utrku. Sportski turizam i destinacije koje nude aktivan odmor bilježe rast proteklih godina, stoga ćemo svakako nastojati iskoristiti taj trend u godinama pred nama. Ipak, raduje činjenica da se sve više građana cijele godine rekreira i uključuje i u ovu i druge sportske manifestacije. To su najvažniji temelji za dugoročan rast u zdravijem okruženju.
Festival ima i humanitarni karakter. Za koju namjenu su se sredstva skupljala ove godine?
Svake godine skupljaju se sredstva za određenu svrhu, udrugu ili inicijativu. Ove godine je dio od prodaje službenih majica i narukvica išao za Društvo za dječju kirurgiju Kantrida. Radi se o udruzi kirurga KBC Rijeka specijaliziranih za dječju kirurgiju, koji pružaju vrhunsku zdravstvenu skrb djeci tri županije i kojima je svaka donacija iskoristiva za daljnje usavršavanje i edukaciju više nego dobrodošla.
Proglašenje pobjednika
Lazar Filipović, Zoran Medved, Hrvoje Vlahović i Antonio Franko
Lazar Filipović je paratriatlonac iz Srbije s vidom od 3 posto, koji zajedno s Hrvojem Vlahovićem, predavačem na Fakultetu zdravstvenih studija u Rijeci i glavnim fizioterapeutom naše paratriatlonske reprezentacije, već treću godinu trči Riječki polumaraton. Ove godine im se pridružio i Antonio Franko, jedan od malobrojnih hrvatskih paratriatlonaca sa svjetskim rezultatima, kojemu je Hrvoje Vlahović ujedno i trener. Sudjelovanjem na Riječkom polumaratonu, promiču inicijativu međudržavnog prijateljstva "Sport bez granica" i inkluziju kroz sport.