Najveća nagrada za spašen ljudski život
je zadovoljstvo koje osjećaš nakon toga
Da se planinu nikada, ali nikada, ne smije podcjenjivati, niti da se ikada smiju precjenjivati svoje sposobnosti i mogućnosti, apelira Josip Brozičević, pročelnik HGSS-ove stanice Gospić. Stanice koja danonoćno, svih dana u godini brine i spašava planinare, kao i ostale unesrećene u prirodi, a koji se nađu na području Ličko-senjske županije.
Akcija na Plitvičkim jezerima
Nadodaje kako je poznavanje terena osnovni uvjet za uspon na bilo koju planinu. Ali i da ga se može upoznati i temeljem karte, prikupljenih informacija, razgovora s nekim tko poznaje područje i sl.. Kaže da je važno postaviti realne ciljeve s obzirom na psihofizičku spremu i opremljenost. Imati adekvatnu opremu, prije svega obuću i odjeću te dovoljne zalihe hrane i vode. Nikada ne ići sam u planinu, pratiti vremensku prognozu i u skladu s tim pripremati se i donositi odluke. Bitno je obavijestiti nekoga o svom planu i pravcu kretanja te dužini boravka u planini. Također, imati zdrave ambicije i slušati svoje tijelo odnosno biti svjestan svojih znanja mogućnosti i sposobnosti te znati donijeti pravu odluku u svakom trenutku
Po čemu je Velebit poseban?
Kao planina se ne razlikuje možda puno od ostalih, ali zasigurno ima svoje posebnosti. Jedna od njih je njegova nepredvidljiva ćud. Ponekad, u jednom danu izmjenu se sva četiri godišnja doba i tada se ljudi, ako su nespremni, nađu u problemu. Kako je planina barijera između kontinenta i mora, na njemu se sudara nekoliko vrsta klime od mediteranske, planinske i kontinentalne pa je iz tog razloga to klimatski vrlo nestabilno područje. Uglavnom, često na Velebitu znaju biti vrlo surovi uvjeti. Velebit je dosta nepristupačna planina, naročito primorska strana. Naša spašavanja na toj strani gotovo uvijek kreću doslovce s Jadranske magistrale jer nema cesta pa tako pristup vozilima nije moguć. Dok s Ličke strane nešto je pristupačniji ali u zimskim uvjetima znatno suroviji. Inače, najviši vrh Velebita je Vaganski vrh na južnom Velebitu 1757 m nadmorske visine.
Što biste ljubiteljima planina predložili da obiđu?
Premužićevu stazu sigurno. Ona prolazi prekrasnim dijelom Velebita od Zavižana na sjeveru pa preko Rožanskih kukova do Baških Oštarija koje čine granicu između srednjeg i južnog Velebita. Također, kanjon Velike i Male Paklenice. Svi vrhovi za koje postoji označena planinarska staza su zaista prekrasni. Cijelo područje Baških Oštarija i okolnih vrhova, geomorfološki spomenik prirode Dabarske kukove, lokalitet Štirovača, prašuma Klepina Duliba, vrhovi i prekrasne Velebitske livade (nekad su se zvali Pašnjaci) na južnom Velebitu. Tu je i Majstorska cesta koja vodi iz Sv. Roka preko Malog Alana i Tulovih greda prema Obrovcu, koja je također zaštićeni spomenik itd.
Jesu li neke hrvatske planine opasnije od drugih?
Biokovo je možda najsurovija planina u Hrvatskoj jer je na njoj najviše nastradalo ljudi. Može se reći da su primorske strane planina surovije iz razloga oštrih stijena zbog čega su teško prohodne. Kako nema šume, izložene su velikim vrućinama u ljetnom periodu. Usto, planinarski objekti su dosta udaljeni jedan od drugog, tako da su potrebne velike satnice hodanja da bi osvojili neki vrh i vratili se na početnu točku. Gledajući planinu s mora izgleda vrlo privlačno, bezopasno i lako dostupno što u pravilu ljudi shvate tek kada se u nju upute. Ovo baš i nije tako, i nažalost neki to shvate prekasno kada više nema vremena ni izgleda za popravak ili siguran povratak. Tada se javljaju strah, panika i najčešće neki očajni pokušaji da se čovjek spasi. Ako ne može pozvati pomoć ili, iz samo sebi poznatih razloga, ne pozove pomoć već se pokušava nekim suludim pokušajima spasiti sam i tada se događaju nesreće koje neki puta završe i smrtnim posljedicama.
Tijekom kojeg doba godine HGSS ima najviše posla i s kojim greškama se najčešće susrećete?
Tu nema pravila, ovisno kako na kom području. Generalno možemo reći da je to ljetni period, ali ne mislim pri tom zbog stranaca već općenito. Vrlo često budu razlog neprikladna obuća i oprema. Općenito i doslovno to nekad budu šlape, sandale crocsice i slično. Često se to povezuje sa stranim turistima, ali oni čine između 5 i 10 % naših akcija spašavanja. Uglavnom, opasnosti u planini zbog kojih se događa najveći broj nesreća čovjek potencira svojim neodgovornim ponašanjem. Rizik uvijek postoji, ali on će biti minimalan što se mi bolje pripremimo, a i ako se dogodi nezgoda šteta i posljedice će biti sigurno manje.
Osim što HGSS pruža pomoć pojedincima u planini, čime se još bavi?
Djelovanje HGSS-a pokriva velik broj aktivnosti. Osim što organiziramo različite akcije spašavanja ili potrage za nestalim osobama u planinama ili nekim drugim nepristupačnim područjima, otklanjamo i neposredne opasnosti. S ciljem otklanjanja potencijalnih ugroza koje utječu na sigurnost, život i zdravlja sudionika, dajemo i sigurnosne preporuke osobama ili organizatorima turističkih ili sportskih aktivnosti u prirodi i planinama. Također, kontinuirano osvještavamo i educiramo o opasnostima te potrebnim mjerama vezanima za siguran boravak u planini. Sudjelujemo i u akcijama spašavanja, odnosno pomažemo u slučaju potresa i sličnih nesreća.
Nakon petrinjskog potresa, mnogi vaši članovi su aktivno sudjelovali na spašavanju i čišćenju terena.
Na pogođenom području djelovali smo od samog trenutka kada se potres dogodio. I sad dnevno djeluju jedan ili dva tima, koji se bave dostavom hrane i potrepština najudaljenijim kućanstavima. Primarno smo u prvim trenucima radili detekcije tj. pronalaženje ljudi ispod ruševina te njihovo spašavanje i zbrinjavanje. Nakon toga krenuli smo s visinskim radovima, a kako bi uklonili sve objekte koji prijete urušavanju i na taj način direktno ugrožavaju zdravlje i imovinu ljudi. Radilo se o dimnjacima, zabatnim zidovima, nadvojima, tornjevima sakralnih objekata itd. Istodobno su drugi timovi opskrbljivali kućanstava lijekovima, hranom i ostalim kućnim potrepštinama. Djelovale su sve nacionalne Stanice, i to dnevno sa 60 do 80 ljudi, a ponekad i više. Mislim da smo pokazali izvrstan primjer ustroja i organizacije te rada i djelovanja kako zapovjednog tako i operativnog na terenu
Tko sve može postati član HGSS-a i postoje li neki preduvjeti?
Poželjno je da su kandidat ili kandidatkinja već registrirani članovi nekog od planinarskih, sportsko-penjačkih, alpinističkih, speleoloških i drugih društava ili klubova u Hrvatskom planinarskom savezu. Potrebno je da su aktivni i sposobni raditi u timu, te da imaju znanja kojima mogu unaprijediti rad HGSS-a. Također, moraju se iskazati kao moralne i odgovorne osobe, motivirane za pomaganje ljudima. Uz to, potencijalni članovi se moraju opredijeliti da će svoje vrijeme posvetiti spašavanju ljudskih života i radu u HGSS-u. Treba reći i kako su naši članovi ljudi različitih profila i zanimanja, te da gotovo nema područja koja ne pokrivaju.
Vi i vaši kolege iz HGSS-a ne primate plaću za svoj rad. Na koji se način može podržati vaše djelovanje?
Da, volonteri smo i to zaista radimo iz velike ljubavi, entuzijazma i želje za pomoći drugom u nesreći jer najveća nagrada za spašen ljudski život je zadovoljstvo koje osjećaš nakon toga. Može nam se pomoći na razne načine uglavnom donacijama u bilo kom obliku, novcu, opremi, uslugama ili nečim sličnim.
Podrška HGSS-u
Rad HGSS-a moguće je podržati i preko posebnog računa u Erste banci HR4124020061500101089, i to bez naknade za uplatu u poslovnici ili online bankarstvom, kao i uplatom bar kodom.