Organ vida: „Želja nam je neprestano preispitivanje i mijenjanje”
Marina Paulenka i Lea Vene
Marina Paulenka i Lea Vene, umjetnice koje stoje iza etabliranog festivala Organ Vida, nedavno su u New Yorku primile međunarodnu fotografsku nagradu The Lucie Award što je samo potvrda njihova uspješnog rada i odličan vjetar u leđa.
Najveći festival suvremene fotografije u jugoistočnoj Europi Organ Vida već deset godina u Zagrebu okuplja fotografe i umjetnike koji svojim radovima potiču publiku na kritičko razmišljanje. Susnivačice Festivala Marina Paulenka i Lea Vene nedavno su osvojile prestižnu međunarodnu fotografsku nagradu The Lucie Award u kategoriji najboljeg kustosa/izložbe u 2018. Nagrada im je pripala za “Uključene, aktivne, svjesne – ženske perspektive danas”, središnju izložbu ovogodišnjeg festivala Organ Vida.
S Marinom Paulenkom porazgovarali smo o počecima, preprekama s kojima su se susretale, budućim planovima i nagradi koja ih je svrstala uz bok najboljim umjetnicima.
1. Kad pogledate desetljeće unatrag, biste li se kladili u uspjeh festivala Organ Vida?
Od samih početaka nas je vodila samo jedna stvar, a to je ljubav prema umjetnosti i fotografiji s kojom smo odrastali. Svaki događaj, svaka izložba, svako okupljanje koje smo iz te ljubavi radili bili su samo
manifestacija naše želje da u svojoj okolini stvorimo nešto vrijedno. Nismo naravno mogli zamisliti kolikih će razmjera Festival jednog dana postati, ali smo jako vjerovali da to što radimo ima smisla, da vrijedi i osjećali smo se dobro. I dan danas nam je tako – osjećamo da ovo što radimo vrijedi i ima smisla.
Sada kad se osvrnem i pogledam koliko smo vremena, energije, truda i teškog rada uložili u ovaj projekt, apsolutno smo ponosne na sve što smo postigle i rezultati, pa i uspjeh su tu.
Mladi i neiskusni
2. Kako je sve počelo?
Počeli smo vrlo spontano, tada mladi i neiskusni, učili smo u hodu, jedni od drugih, posjećujući brojne manifestacije po Europi kada smo imali prilike. Nas nekolicina organizirala je skromna i nepretenciozna druženja i fotografske izložbe po kafićima i sličnim mjestima, u želji da imamo ‘živa’ događanja u gradu i pokažemo naprosto jedni drugima što radimo. Kako smo imali sve veći feedback, organizirali smo se i događanja radili u Studentskom centru pa možemo reći kako nam je Kultura promjene SC-a bila prvi službeni partner-institucija.
Osobno sam željela sve te evente staviti pod krunu festivalske manifestacije, stoga je Organ Vida pokrenut 2008., a potom je osnovana i Fotografska udruga Organ Vida. Prve tri godine bili smo festival lokalnog, tj. Nacionalnog karaktera, a zatim je postao međunarodnim: okrenuli smo se svjetskoj publici i gostima i tu je počeo, rekla bih, polagani uzlet, iako smo prvih osam godina svi radili potpuno volonterski. Godinu po godinu, sve su nas više prepoznavali Grad Zagreb i Ministarstvo te sponzori i partneri pa je bilo i više mogućnosti da svoje želje i znanja utjelovimo u još boljem i kvalitetnijem programu.
3. Kroz godine Festival je uspio okupiti respektabilne međunarodne autore. Kako ste to uspjeli i na koje ste ime najponosniji?
Možemo se pohvaliti da smo ugostili neke od najvećih imena svjetske umjetničke scene, kakve nisu niti najpoznatiji europski festivali. Iz godine u godinu dobar se glas širio među scenom, gosti koji bi posjetili Zagreb i Organ Vida pozitivno su pričali o nama i davali preporuke. Kroz godine sam putujući i gostujući kao predavačica, edukatorica i kustosica na drugim festivalima, konferencijama i umjetničkim manifestacijama stekla brojne međunarodne kontakte, upoznala respektabilna imena svjetske umjetničke, odnosno fotografske scene, brojne kustose, direktore drugih festivala i same umjetnike.
Veliki odjek u svijetu
4. Vaš Festival popratio je i ugledni dnevnik The Guardian. Koliko vam znači kad etablirani kritičari pišu o vama?
The Guardian nas je i prošle godine pratio te proglasio jednim od top 5 najvažnijih događanja u svijetu fotografije u 2017. Ove smo godine bili zastupljeni u nekoliko članaka u The Guardianu, ali i u jako puno drugih važnih internacionalnih medija od kojih bih izdvojila našeg partnera The British Journal of Photography koji nam je posvetio cijelo svoje tromjesečno tiskano izdanje. Osobno mi je izuzetno drago vidjeti da takvi dnevnici pišu onašem projektu i to u najpozitivnijem svjetlu.
Znači nam itekako puno jer, kako sam i ranije navela, to je ta međunarodna potvrda koja nam pomaže u novim poznanstvima, u odobravanju novih projekata, pronalaženju novih sponzora i partnera te u generalno našoj reputaciji na domaćoj i međunarodnoj sceni.
5. Ova godina bila je plodonosna za vas. Nakon uspješnog Festivala, vaša kolegica Lea Vene i vi dobile ste prestižnu nagradu The Lucie Award. Jeste li ovom nagradom ‘naplatile’ sav trud koji ste uložili u svoje stvaralaštvo i Festival?
Ovo je za nas najveće priznanje koje smo do sada dobile. Mislim da još uvijek nismo svjesne razmjera koje ova nagrada ima i za sobom nosi, ali zasigurno će nam otvoriti brojna nova vrata. Ona nam je potvrda da je ovo što radimo kvalitetno i vidljivo, da programski i teorijski itekako pratimo i kontekstualiziramo socijalnu i političku situaciju u svijetu te veliki poticaj da to i dalje, još bolje i kvalitetnije radimo te se same usavršavamo na ovom polju.
“Možemo se pohvaliti da smo ugostili neke od najvećih imena svjetske umjetničke scene, kakve nisu niti najpoznatiji europski festivali. Iz godine u godinu dobar se glas širio među scenom, gosti koji bi posjetili Zagreb i Organ Vida pozitivno su pričali o nama i davali preporuke,” kaže Marinka Paulenka.
Budućnost festivala
6. Koliko je umjetnost koju stvarate važna u ovim opasnim i nestabilnim vremenima s kojima se suočava zapadno društvo?
Smatramo da je važno kontekstualizirati društvena i politička pitanja kroz umjetnost, a fotografija je odličan medij za komunikaciju s publikom, demokratična je i bliska. Važno je senzibilizirati društvo o ovakvim pitanjima i osvještavati putem umjetnosti i univerzalnih vizualnih kodova i simbola koji prelaze generacijske jazove i krše jezične barijere. Neokonzervatizam se lažno legitimira pod krinkom religije, a upliće se u obrazovanje, kulturu i druge aspekte života. Mladi su sve manje svjesni društvene i političke odgovornosti i vlastite uloge aktivnog/e građanina/ke.
7. Na čemu trenutačno radite?
Nakon 10 godina želimo sagledati unazad, što smo to napravili i kamo dalje idemo. Želimo se uvijek preispitivati i mijenjati, unapređivati i pronalaziti druge kanale realizacije. Nalazimo se na svojevrsnoj prekretnici, imamo puno ideja i želimo održivu atmosferu kao i cjelogodišnji program koji planiramo voditi u novom prostoru u Medulićevoj ulici u Zagrebu gdje otvaramo fotografsku galeriju i kulturno-edukacijski centar. Što se tiče mojeg osobnog rada, trenutno sam fokusirana na istraživanje za svoj novi umjetnički projekt.
8. Erste banka prati i podupire vaš rad. Koliko vam je važan takav oblik suradnje?
Jako smo sretni da nas prate i da skupa surađujemo. Istaknula bih kako nam je vrlo važna ova suradnja, ne samo u pogledu sponzorstva koje nam Erste banka pruža, nego i dodatne priče koju gradimo kroz naše projekte. Upravo je u tome ključ dobrog prijateljstva i suradništva jer se ono događa na više razina. Suradnje umjetničke scene i poslovnog sektora od važnosti su jer jedno drugo nadopunjuju i pomažu.