Sandra Grozdanov: „Želimo djeci osigurati njihovo mjesto pod suncem.“
Djeca s kojom mi radimo već su dugo u siromaštvu i horizonti su im zaista suženi. Zbog svoje su situacije obilježeni, oni to znaju, zbog čega im nedostaje samopouzdanja, a da bi im se ono podignulo, potrebno je jako puno individualnog rada, razvoja socijalizacijskih vještina. To činimo tako što im osiguravamo razne aktivnosti od kreativnih radionica, pomoći u učenju, individualnog rada na njihovom psihosocijalnom razvoju itd.
"Problem siromaštva nije samo nedostatak financija, nego polazišna točka. Siromaštvo je sve ono što za sobom nosi nedostatak financija – socijalni, kulturni kapital. Sve je to važno za razvoj i mi to svojim programom želimo dati djeci. Ukratko, želimo im dati djetinjstva jednakih mogućnosti“, kaže Sandra Grozdanov, voditeljica programa „Moje mjesto pod suncem“. S njom razgovaramo povodom nedavno pokrenute kampanje Udruge, koja se bavi socijalnom inkluzijom djece.
Udruga je klijent Službe društveno odgovornog bankarstva Erste banke, a u radu s djecom i njihovim roditeljima sudjelovali su i naši kolege iz Rijeke. Uz to, odnedavno se ovaj vrlo važan program inkluzije djece može podržati i kroz aplikaciju Keks Pay.
Što je prioritet kako bi se djecu izvuklo iz začaranog kruga siromaštva?
Što god dotaknete je prioritet. Je li važnije da dijete ima bolje ocjene u školi kako bi se upisalo u bolju srednju školu ili na fakultet? Ovo je još jedna boljka djece ispod ruba siromaštva. Naime, oni mahom ne upisuju fakultete, ne zbog svojih sposobnosti, nego zato što su tijekom školovanja gurnuti na dno ljestvice. Ili je pak važnije da mu izgradite samopouzdanje kako bi se nosilo sa svojim životom kakav jest? Ili je možda važnije da mu proširite krug djece s kojima se druži time što ćete ga upisati u razne sportske ili kreativne aktivnosti, van našeg programa? Sve je prioritet. No ako moramo birati, prioritet je da društvo i pojedinci shvate da njihov uspjeh nije njihov vlastiti, osim u vrlo iznimnim i rijetkim situacijama, već im je omogućeno da uspiju jer su imali takav kontekst. Kad bismo imali takvo društvo i takve pojedince, djeca s kojom mi radimo našla bi se u bitno boljoj poziciji.
Ova djeca često se ne odlučuju za daljnje školovanje. Koliko ih vaš program potiče?
Naš program postoji „tek“ pet godina tako da nemamo baš preveliki uzorak na osnovu kojeg bismo mogli procijeniti koliko ih se npr. upisalo na fakultet kao rezultat našega rada. No ono što vidimo u radu s osnovnoškolskom djecom je to što oni, možda i po prvi puta, shvate da nešto mogu; da im je netko ili nešto u našemu programu, primjerice volonter s kojim rade, odlazak u kino, kazalište, laboratorije (u suradnji sa sveučilištem), otvorilo neki svijet za kojeg nisu znali da postoji, a vide da su dobri u tome. Posljedice našeg rada vidjet će se tek za desetak godina. Ovo je maraton, a ne trka na kratke staze.
Radite i s roditeljima...
Raditi s roditeljima je neizmjerno važno. Za njih održavamo edukacije vezano za kompetentno roditeljstvo, financijsku pismenost, radionice grupne podrške te ih po potrebi uključujemo i u individualni savjetodavni rad. Osim toga, tijekom godine organiziramo izlete s roditeljima i djecom, a imali smo u nekoliko navrata i božićne večere samo za mame. Sve to radimo kako bismo im pomogli u nošenju s postojećim životnim okolnostima i stresom.
Gdje je rizik od siromaštva djece vidljiviji i izraženiji, u urbanim ili ruralnim sredinama?
Vidljiviji je u urbanim jer imate vrlo veliki „mix“ djece raznih socijalnih slojeva, pa je pritisak na djecu ispod ruba siromaštva puno veći nego u ruralnim krajevima gdje nemate toliku raznolikost. No djeci iz ruralnih krajeva nedostaje mnogo toga što u gradovima postoji i što ih možda uspije izdignuti iz svog socijalnog miljea. Prije nekoliko godina radilo se istraživanje o tome koliko dostupnost dječjih vrtića utječe na uspjeh djece – pokazalo se da utječe jako puno jer u vrtiću djeca razvijaju razne sposobnosti (čitanje, pisanje, socijalizacija…) koje ih gurnu naprijed u školi. A znate kolika je dostupnost vrtića u ruralnim sredinama? Vrlo mala. Ovo je samo jedan primjer, a mogli bismo ih nizati još puno više.
S obzirom da je za djecu koja žive u ili neposrednoj blizini urbanih sredina jednostavnije organizirati odlaske u kino, kazalište, muzeje, koliko je sve to dostupno djeci iz udaljenijih sredina?
Puno je teže i time se kod djece iz ruralnih sredina stvara određeni „oblak“ isključenosti. Ako nisam, kako vi kažete, u mogućnosti ići u kino, kazalište, muzeje, a gradskoj djeci je to normalno, kako ću se osjećati u gradskom miljeu? Isključeno. A muzej, kino... nisu samo luksuzi na koje netko ima pravo, a drugi ne, nego osnovni alati otkrivanja svjetova, a time i razvoja djece. Znate, problem siromaštva nije samo nedostatak financija. Nedostatak financija je samo polazišna točka. Siromaštvo je sve ono što za sobom nosi nedostatak financija – socijalni, kulturni kapital. Sve je to važno za razvoj i to mi svojim programom želimo djeci dati. Ukratko, želimo im dati „djetinjstva jednakih mogućnosti“.
Surađujete i s gospodarstvom…
Posljednje dvije godine, skoro pa vrlo intenzivno, surađujemo s poslovnim subjektima u Rijeci i okolici. Naime vrlo je teško financijski održavati ovaj program jer su aktivnosti svakodnevne. U njih je ukupno uključeno preko 130 ljudi, a bavimo se djecom koja su zapravo nevidljiva – nikakvo fizičko obilježje ih ne izdvaja iz okoline. Zbog toga je ponekad teško dobiti natječaje jer vrlo često u natječajima nema rada na dokidanju socijalne deprivacije.
Stoga smo se 2018. dosjetili jednog, usudim se reći, poprilično inovativnog načina financiranja rada programa, a taj je da razni poslovni subjekti, od restorana, kafića, frizerskih salona, arhitektonskih biroa… dio svoje zarade izdvajaju za naš program, da to komuniciraju prema svojim klijentima u svojim jelovnicima i/ili na vratima svojeg prostora na kojem se nalazi pločica našega programa. Pokazao se taj model vrlo uspješan jer daje osjećaj poslovnoj zajednici da sudjeluje u nečemu vrlo konkretnome, a opet se „brandiraju“ kao socijalno osviješteni poslodavci. Nas je taj model u mnogim trenucima doslovno spašavao, a sada se razvio u vrlo lijepu priču, u kojoj možemo svojoj djeci i njihovim roditeljima dati „nadstandard“, stvari i aktivnosti koje bez te pomoći ne bismo mogli.
U tu priču ušla je Erste banka u obliku organiziranja volontiranja i taj događaj, izlet, i nama i djeci je zaista puno značio. Također, putem Erste banke našim je roditeljima organizirana bila i edukacija o financijskoj pismenosti. Vjerujemo da je ovo sve početak i nastavak dugogodišnje suradnje i hvala vam!
Upravo je u tijeku kampanja za prikupljanje sredstava za opremanje i primjereno uređenje solidarnog centra Moje mjesto pod suncem.
Prostor smo pronašli i osigurali u suradnji sa Sveučilištem u Rijeci koje je prepoznalo da ovo što mi radimo nije puka „humanitarna“ akcija nego nešto što se tiče cijelog društva, ali i obrazovnih institucija. Naime, za djecu ispod ruba siromaštva, kako bi izašli iz njega, ključno je obrazovanje. Stoga na tom tragu sada razvijamo i suradnju s Učiteljskim fakultetom.
Što vam sve treba za uređenje prostora?
Doslovno sve. Imamo gole zidove i unutra nam je potrebno od „grube“ adaptacije do opremanja prostora kako bismo mogli primiti još veći broj djece (od 52 koliko ih sada imamo) i s njima još sustavnije raditi. Na primjer želimo im osigurati da taj prostor prepoznaju kao svoj, da ne dolaze samo na određene aktivnosti, nego da mogu doći ako im je dosadno, ako doma nemaju uvjete za učenje, ako se žele družiti…
Kako bi se dogodila prava inkluzija želimo učiniti prostor u koji će dolaziti sva, a ne samo socijalno deprivirana djeca. Također, ako uspijemo u ovoj kampanji, željeli bismo imati razna metodička pomagala kako bismo točno znali na čemu s njima treba raditi. Primjerice, želimo si nabaviti sustav Play attention koji im pomaže djeci u pomanjkanju pažnje, što je nešto s čim se mnoga današnja djeca suočavaju. Taj sustav košta preko 20.000,00 kn, no pokazao se jako važnim za razvoj djece. Uglavnom, od tog prostora želimo učiniti njihovo mjesto pod suncem.
Prema rezultatima Eurostata četvrtina djece dobi do 15 godina u Hrvatskoj živi u riziku od siromaštva. O čemu se radi?
Rizik od siromaštva se odnosi na to da svojim prihodima jedva pokrivate osnovne potrebe kućanstva, kao što su režije, najam, hrana, higijenske potrepštine… Ne odnosi na raznorazne aktivnosti, „luksuze“ koji to nisu, što roditelja, što djece. Kod rizika od siromaštva, ako se imalo obitelji smanji prihod ili pak dobiju otkaz, obitelj pada u siromaštvo. Ova sadašnja COVID kriza svakako će mnoge baciti preko ruba siromaštva.
Kako se to reflektira na djecu?
Djeca su tu izravno pogođena. Naime nije im dovoljno samo dati da se najedu i pohađaju školu. Za njihov razvoj nužno su potrebne mnoge socijalizacijske aktivnosti. Dodatne aktivnosti koje im podižu samopouzdanje, osjećaj vlastite vrijednosti, ali i otkrivaju njihove talente. Njima su potrebne, ali se one plaćaju. Stoga su djeca ne razvijaju u skladu sa svim mogućnostima i talentima, nego preživljavaju u „safe modu“.
Naravno, to se ne odnosi na djecu roditelja koja pripadaju onome što nazivamo srednjom klasom ili pak imućnijom klasom. Oni mogu, zbog poticaja roditelja, ali i zbog mogućnosti da im roditelji omoguće sve aktivnosti koje žele ili su im potrebne, otkrivati svoje talente, uspijevati u životu. Tu se događa veliko socijalno raslojavanje koje završava na tome da više uspijevaju oni iz bolje stojećih obitelji, pa makar bili i prosječni, dok ovi „ispod“ moraju ulagati puno više energije da bi dostigli svoje prosječne vršnjake.
Želite li donirati kampanji "Moje mjesto pod suncem?"
To možete uplatom na račun u Erste banci:
IBAN: HR1924020061500087226
Model: HR00
Poziv na broj: 2020
Opis plaćanja: Kampanja Moje mjesto pod suncem
Račun je namijenjen za potpuno uređenje i opremanje višenamjenskog prostora u kojem bi djeca dobila sve sadržaje i podršku koju trebaju.
Saznajte više na www.mojemjestopodsuncem.com te na FB ili Instagramu.