Svaka zbirka treba biti dostupna

Dan uoči otvorenja Rijeka EPK 2020, u MMSU je otvorena izložba „S kolekcijom“ Davida Maljkovića, Riječanina impresivne međunarodne karijere, čiji se radovi nalaze ili su bili izloženi u sklopu izložbi, u muzejima i galerijama diljem svijeta poput New Yorka, Pariza, Amsterdama, Lisabona, Sao Paola, Berlina... 

Osim što je izložbu podržala u sklopu programa Rijeka EPK 2020, treba reći kako je Erste banka podržala umjetničko djelovanje Davida Maljkovića još 2001. kada je odabran u kolekciju Erste fragmenti. S njime razgovaramo povodom otvorenja izložbe.

Na prvu, posjetitelj se može upitati gdje je izložba, s obzirom na to da ne izlažete svoja nego djela iz postava muzeja. Koja vam je bila osnovna ideja?

Volio bi napomenuti da ova izložba ima svoju genezu, i njen početak ne veže se za sam EPK projekt. Sa Slavenom Toljom bio sam u kontaktu od njegovog dolaska na mjesto ravnatelja muzeja, i tada smo već započeli razgovor o potencijalnoj izložbi. Budući da se tada dosta polemika vodilo oko kolekcije i njenom stalnom postavu, predložio sam Slavenu da bih volio napraviti projekt vezan na kolekciju. Započeli smo dijalog i tada sam mu predložio projekt koji je bio smišljen za prijašnju lokaciju muzeja. Znači, govorimo o jednom projektu koji se planirao nekih pet, pa čak i više godina. Naravno, tipologija prijašnjeg prostora bila je drugačija i ova intervencija vezala se na netom srušenu galeriju muzeja, koju je projektirao Igor Emili, a koja je povezivala dva prostora i stvarala dodatni prostor za izlaganje. Prethodni ravnatelj odlučio ju je srušiti, u želji da ostvari otvoreniji prostor. Zbog različitih dinamika, što mojih, što Slavenovih, izložba se prolongirala, muzej je preselio na drugu lokaciju, a u međuvremenu je Rijeka postala prijestolnica kulture i Slaven je sugerirao da to napravimo za tu prigodu.

Ovaj samostojeći volumen iznad očišta promatrača pojavljuje se u nekolicini mojih ranijih instalacija, a možda i u sadržajnom smislu je najbliskiji onoj s moje izložbe u talijanskoj galeriji Masimo Minini 2015. Tada sam pozicionirao različite elemente iz galerije i stavljao ih u paralelni odnos sa nekim mojim radovima. Tu se paralelizam gradio između geneze galerije i moga rada. U izložbi „S kolekcijom“ ponašanja su ista, ali sadržaji su drugačiji, i na neki način odnos prema samoj materiji kolekcije muzeja.

Kolekcija se pokazuje u svom fizičkom obliku, odnosno kao fakt, a ne artefakt i kao jedna fizička činjenica je dovedena pred samog promatrača. Također, ona je dislocirana iz muzejskog depoa, kao što je dislocirana od očišta promatrača i ispod nje se otvara cijeli jedan prostor paralelizma, odnosno djelovanja i stvaranja odnosa s kolekcijom. I da, tu sad može započeti Vaše pitanje gdje je izložba, odnosno o ulozi umjetnika i naraciji koju on posreduje. Ovdje govorimo o gesti koja je arbitrarna, ali takva ponašanja su simptomatična za moju praksu, odnosno umjetničku intervenciju, bilo da se radi o povijesnom tj. umjetničkom nasljeđu, bilo da propitujem vlastiti rad. Znači, govorimo o svojevrsnoj politici pogleda koja postaje legitiman umjetnički čin.

Moglo bi te zanimati i...

Umjetnička ludost se zaista isplati

Malim koracima do velikog kulturnog uspjeha

15 godina mladosti, talenta i umjetnosti