Nedavno smo svjedočili dvjema krizama. Koronavirusu, zbog kojeg su mnogi “preselili” svoj ured u vlastiti dom, i potresu u Zagrebu. Hoće li se u budućnosti posljedice epidemije odraziti na buduća uređenja poslovnih prostora i ako da, na koji način?
Digitalizacija rada koja je i prije omogućavala rad u vlastitom domu, zapravo je došla do punog izražaja u koronakrizi. Uz to, pokazalo se da velik dio radnih stolova (m2) postaje višak pa vjerujem da će se proces dijeljenja stolova, odnosno fizičkih radnih mjesta ubrzati te će uredski prostori postajati hubovi, mjesta susreta, zajedničkog rada, sastanaka, dogovora i sl., što će u samim ovakvim prostorima dodatno preseliti fokus s radnog stola na mjesta suradnje. Radni stol kao takav pripadat će onome kome je u tom trenutku potreban i tko ga u tom trenutku koristi te će se projektno ad hoc korištenje prostora olakšati, a inovativni će procesi, poput Agilea, u takvim uredima napredovati.
Kao posljedica zagrebačkog potresa nastale su štete na zgradama Donjeg grada. S obzirom na to da ste bili predsjednik Društva hrvatskih arhitekata, o čemu će se sve morati voditi računa prilikom obnove da se ne izgubi duša grada, a da se istodobno objekti kvalitetno saniraju?
Obišao sam cijeli niz donjogradskih i gornjogradskih zgrada i bez obzira na goleme štete, one mahom nisu strukturne. Uglavnom su stradali dimnjaci, čije je vrijeme ionako prošlo, i dekoracije na zgradama čijoj se obnovi možemo radovati, tako da se ne bojim za dušu grada nakon potresa. Puno mi teže pada, da parafraziram Deana Dudu, transformacija centra Zagreba u Vašar-Čardak koja traje već godinama, tako da ovu situaciju zapravo vidim kao priliku za neku novu viziju grada, grada koji će njegovati kulturu urbanog stanovanja, od susjedstava graditi zajednice, javne prostore i građevine osloboditi barbarske agresije i činiti centar Zagreba poželjnim za rad, stanovanje, druženje i obrazovanje, umjesto turističke destinacije (ne isključujući turizam). Mi stanovnici centra vidjeli smo u tih par tjedana po koroni i potresu ponovno naš grad, usprkos šuti i ciglama, čist. Mjera je ono što nas razlikuje od divljaka. Težak, ali obavezan zadatak svakog stanovnika grada, a pogotovo centra grada danas.