Dolazite iz glazbene obitelji, tko Vas je najviše približio glazbi? Koje su instrumente svirali u Vašoj obitelji?

Moj tata je bio profesor klavira, brat, također, pijanist, mama solistica, mezzosopran, Opere u Rijeci, djed bas u Bečkoj operi. Generacijama smo profesionalni glazbenici. Brat je upisao glazbenu školu u Rijeci kada je imao pet godina. Nakon tri godine, kada sam ja navršio pet godina, mama je odlučila da i ja upišem neki instrument.

Zašto violina?

Mamina odluka! Nije bila osoba spremna za diskusiju…

Što je za Vas glazba?

Sredstvo izražavanja. Instrument mi služi da slušateljima prenesem svoje misli, osjećaje…

Kakvo je bilo iskustvo biti najmlađi student Muzičke akademije u Zagrebu?

Bio sam premlad da o tome razmišljam. Tada sam imao 14 godina i vježbao sam 5 - 10 sati dnevno.

Koji je profesor u vašim ranim danima na Vas ostavio najdublji trag?

U Zagrebu je to bio Martin Barić, a na Moskovskom konzervatoriju 'Čajkovski' to su bili Maja Glezarova i Andrej Korsakov.

Gdje ste i u kojoj dobi održali prvi koncert? Jeste li imali tremu?

Prvi cjelovečernji koncert održao sam u Guvernerovoj palači u Rijeci kad sam imao jedanaest godina. Bio sam premlad da bih osjećao bilo kakvu tremu. 

Imate li danas tremu pred nastup?

Trema se pojavljuje u pubertetu. Nakon određenog vremena shvatimo da je povišen adrenalin dodatna energija, pa smo sretni da postoji i da je možemo iskoristiti.

Nakon više od tisuću nastupa možete li izdvojiti neki ili neke koji su vas se posebno dojmili i zašto?

Koncert u sjedištu UNESCO-a u Parizu svakako je bio poseban događaj! Od njih mnogo, izdvojio bih i koncert Millennium 1999. godine, gdje sam bio na sceni s Gregoryjem Peckom, Sidneyjem Poitierom, Marisom Berenson, Sir Peterom Ustinovim, Zubinom Mehtom, Lionelom Richiejem i mnogim drugim megazvijezdama. Uz to su nezaboravni nastupi bili i u velikoj zelenoj dvorani UN-a u New Yorku, Carnegie Hallu u New Yorku, kazalištu La Fenice u Veneciji, pa u Münchenu, Sao Paolu, Buenos Airesu, Seoulu, Moskvi...

Titulu UNESCO-ova ambasadora dobre volje nosite od 1998. godine, što ona za Vas predstavlja?

Izuzetno je važno prenositi ciljeve krovne svjetske institucije za područje znanosti, obrazovanja i kulture. Za mene je posebna čast predstavljati više od 190 zemalja svijeta.

Koje djelo posebno volite izvoditi? 

Moj se ukus mijenjao tijekom godina. Bio je period baroka, pa romantike, impresionizma, ekspresionizma...

Koliko svirate dnevno?

Prvih trideset godina trudio sam se vježbati najmanje tri sata dnevno. Nakon toga sam se trudio razmišljati o glazbi najmanje tri sata dnevno. Više nije toliko važan fizički kontakt s instrumentom koliko je važna analiza, interpretacija...

Koliko ste violina promijenili u karijeri?

Tri, četiri. Već više od trideset godina sviram na istom instrumentu.

Životni tempo Vam je ubrzan. Od grada do grada, od projekta do projekta… Kad uhvatite vremena za odmor, gdje ga provodite? Na koji način nabolje „punite baterije“?

Odmaram se tijekom putovanja, a najkvalitetnije provedeno vrijeme je s mojom djecom.

Kakvi su Vam planovi za budućnost? Pripremate li neki poseban projekt?

Imam puno projekata na kojima radim, pa mi je teško izdvojiti neki od njih.

U karijeri ste radili s nizom zvučnih imena, glazbenicima i glumcima svjetskoga glasa. S kim ste se najviše povezali, ostali u kontaktu? Tko Vas se posebno dojmio?

Svatko od njih me je suradnjom i prijateljstvom obogatio. Smatram se zaista privilegiranim u tom smislu.

Radite li s našim mladim nadama? Ima li netko kome se smiješi uspješna svjetska karijera poput Vaše?

Umjetnost je profesija puna rizika i odricanja. Pomažem uvijek mladim umjetnicima koji se opredijele za taj poziv.