Želimo osvijestiti nužnost
bavljenja sportom
„Sigurna sam da ćemo uz dobru podršku svake naredne godine napraviti novi iskorak prema masovnosti i kvaliteti te daljnjem širenju po Hrvatskoj“, otkriva Ivana Brkljačić, organizatorica Erste plave lige, najmasovnijeg sportskog natjecanja za djecu.
Kad pogledate unatrag, koliko ste zadovoljni do sada napravljenim i postoji li prostor za napredak?
Kada vidim da je u prvih šest sezona kroz natjecanje u osam hrvatskih gradova prošlo 22.700 osmoškolaca - od kojih je mnogima to bio prvi kontakt sa sportom uopće, a mnogi su upravo zahvaljujući Erste Plavoj ligi prepoznali sport i ostali u njemu – tada moram biti zadovoljna. Ovo je najmasovnije službeno sportsko dječje natjecanje u Hrvatskoj koje su kao takvo prepoznali i naši partneri i pokrovitelji - Erste Banka, Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski atletski savez, Središnji državni ureda za šport, Ministarstvo zdravstva, Nastavni zavod za javno zdravstvo Andrija Štampar te Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Prepoznale su nas i naše najbolje atletičarke i atletičari Sandra Perković, Blanka Vlašić, Andrea Ivančević, Sara Kolak, Stipe Žunić i Ivan Horvat, koji su ambasadori i promotori Erste Plave lige. Sigurna sam da ćemo uz podršku svih navedenih svake naredne godine napraviti novi iskorak prema masovnosti i kvaliteti Lige te daljnjem širenju po Hrvatskoj.
Od ove godine liga se seli na Knin i Vukovar. Zašto ste se odlučili proširiti ligu i hoće li se liga još širiti sljedećih godina?
Spomenula sam već da je širenje Lige jedna od naših najvećih želja, ali i obaveza. Mislim da su Knin i Vukovar nepravedno zapostavljeni i zakinuti u mnogočemu, pa tako i u sportu, posebice kada se zna kakav je njihov simbolični i stvarni značaj za Hrvatsku. Posljednjih godina su, uz pomoć Hrvatskog atletskog saveza te domaćih i međunarodnih institucija, u Hrvatskoj počele nicati nove atletske staze, što je glavni preduvjet za održavanje Erste Plave lige. Nakon što se natjecanje u Makarskoj u prethodne dvije godine pokazalo punim pogotkom, veselim se što s Erste Plavom ligom dovodimo ove godine atletiku u Knin i Vukovar, gdje za to postoji veliko zanimanje, a sada će postojati i uvjeti.
Svake godine na natjecanjima sudjeluje nekoliko tisuća djece, što je zapravo pravi organizacijski izazov. Na koji način uspijevate sve koordinirati i pomažu li vam u tome gradovi i klubovi?
Bez klubova i lokalnih zajednica ovako nešto ne bi bilo moguće organizirati. Zapravo je najvažnija suradnja lokalnih atletskih klubova s osnovnim školama, njihovim ravnateljima i nastavnicima tjelesnoga. Tamo gdje je ta suradnja dobra, na natjecanje nam dođe 800, 900 ili 1000 djece. Upravo zbog toga se ove godine natjecanje u Osijeku po prvi puta održava u dva dana. Atletski klub Slavonija-Žito je od toga napravio pravi spektakl u kojem osim više od tisuću djece sudjeluje i 150 volontera, brojni gledatelji, predstavnici gradske i županijske vlasti…
Osim lige, natjecanje promovira i akciju „60 minuta kreni“ kojom se djecu potiče na bavljenje sportom. Koliko se djeca danas bave sportom i možemo li govoriti o epidemiji ne gibanja kod djece?
Tjelesna neaktivnost je, nažalost, trenutačno jedan od najvećih problema u Hrvatskoj. Ne samo zbog sporta kao takvog, već prije svega zbog – zdravlja. Kod nas se 75 posto populacije ne bavi ni sportom ni bilo kakvim oblikom rekreacije, pa se tako vrlo malo kreću i najmlađi. Mala djeca čak i troše dosta energije u igri, no odlaskom u školu, kažu podaci, problem fizičke aktivnosti postaje sve izraženiji. Mnoga djeca nisu sposobna napraviti ni osnovne vježbe na nastavi tjelesnog odgoja. Projektom „60minutaKRENI“ želimo osvijestiti nužnost bavljenja sportom i rekreacijom najmanje jedan sat dnevno kod djece i uključiti u tu akciju što više institucija, škola, klubova, lokalnih zajednica… Drago mi je što se sada i tradicionalni Kros Sportskih novosti održava pod egidom „60minutaKRENI“. Vjerujem da ćemo zajedničkim naporima ipak zainteresirati djecu za sport. Paradoksalno je da smo jedna od najuspješnijih sportskih nacija kada je broj medalja po glavi stanovnika u pitanju, a na samom dnu prema postotku stanovnika koji se bave sportom.
Na koje ih se sve načine može i treba potaknuti da se uključe u sport, odnosno rekreaciju?
Velika „konkurencija“ sportu su novi mediji i društvene mreže, pa moramo pronaći načina kako da ih iskoristimo za promociju sporta i privlačenje djece i mladih sportu. Maloj djeci sport treba predstaviti kao igru. Onima malo starijima kao način života, kao nešto što im može pomoći da budu zdraviji i zadovoljniji sobom. Da citiram našeg ambasadora Stipu Žunića, važno je djeci reći i to da im sport, osim što je bitan u njihovom životu i razvoju, može puno toga i dati. Bilo da je riječ o stipendijama na prestižnim studijima u inozemstvu, učenju stranih jezika, atraktivnim putovanjima…
Klubovi često odabiru samo talentiranu djecu, što je s onom djecom koja nisu predisponirana za vrhunske sportske rezultate?
Upravo je Erste Plava liga jedan od odgovora na ovo vaše pitanje. Stvarno je užitak gledati s koliko se veselja i žara u raznim atletskim disciplinama natječu i djeca za koja već na prvi pogled vidite da nemaju nikakve fizičke predispozicije za pojedine discipline. Ali ako im omogućite besplatno bavljenje sportom – što je i jedan od glavnih ciljeva projekta 60minutaKRENI – oni koje sport zanima a neće nikada ostvariti vrhunske sportske rezultate mogu postati vrijedni sportski djelatnici, voditelji sportskih škola i rekreacije, nastavnici tjelesnog odgoja… Rekla sam već, glavni cilj nam mora biti uključivanje što većeg broja djece u sport. Ekstra-talenti će i bez toga, vidimo to svaki dan, već nekako pronaći svoj put do svjetskog vrha, no mi želimo da se sportom bave svi.
"Projektom „60minutaKRENI“ želimo osvijestiti nužnost bavljenja sportom i rekreacijom najmanje jedan sat dnevno kod djece i uključiti u tu akciju što više institucija, škola, klubova, lokalnih zajednica…"
Erste plava liga je atletsko natjecanje za djecu. Po vama kakva je situacija u hrvatskoj atletici danas te sportu općenito?
Hrvatska već dugo ima status sportskog čuda. Kada je o atletici riječ, u posljednjih desetak godina osvojili smo dvadesetak medalja na velikim natjecanjima, a upravo je nevjerojatno da su naše atletičarke – Sandra Perković, Sara Kolak i Blanka Vlašić – samo na prošlim Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru osvojile tri medalje. No, i dalje nam kronično nedostaje atletskih staza, atletskih dvorana i malo više sustavnog rješavanja problema u atletici. Isto bih mogla reći i za cjelokupni hrvatski sport. Puno uspjeha i medalja, ali i dalje s pomalo maćehinskim odnosom države prema njemu…
Koja bi, onda, bila vaša završna poruka?
Svatko od nas mora razmisliti kako može doprinijeti tome da imamo zdravu naciju te zdravu i fizički aktivnu mladež. Neki promotivnim aktivnostima i organizacijom natjecanja poput Erste Plave lige, a neki konkretnim mjerama i propisima za unapređenje sporta. Veseli me da su naši prijatelji i suradnici iz Središnjeg državnog ureda za šport ovih dana uputili hrvatskoj Vladi prijedlog Nacionalnog programa sporta, odnosno dugo očekivanu strategiju hrvatskog sporta. Vidim da neka od predloženih rješenja dodiruju baš ove teme o kojima danas razgovaramo…